Za neke roditelje, koji su u potpunosti zatomili svoje potrebe, problem može biti kako "popuniti" višak vremena. Upravo takvi mogli bi imati i najviše problema s djecom u procesu odrastanja "Odrasla je gotovo preko noći. Još nedavno vodila sam je za ruku park, sjedila na klupici dok se igrala, bila joj sigurnost u nepoznatim situacijama, a onda mi jednog dana samo došla i rekla kako se dogovorila s prijateljicama i da joj ne trebam. I, priznajem, bilo je čudno.

Ranije sam maštala o tome što ću sve raditi kad jednog dana budem imala vremena za sebe; a sada sam se, potpuno izgubljena, našla bez ideje što dalje. Iako sam svjesna da je to normalan dio odrastanja i da bi bilo loše da je drukčije, teško mi je prihvatiti da moja mala kći postaje velika cura", priča Zagrepčanka Ivona. Naviknuta da je uvijek nekome na raspolaganju, našla je način kako popuniti "prazninu": nabavila je psa, preslatkog maltezera koji ju - priznaje - drže u "moodu" u kojem živi već 10 godina i nije ga se spremna odreći. No Ivonu, uvjetno rečeno, ne muči "višak vremen", već strah da će se s odrastanjem i sve većom potrebom za okretanjem društvu, promijeniti i priroda njihovog odnosa.

Opširnije...

Dok su društvene mreže omogućile jednostavno dijeljenje i brzo širenje dezinformacija, tradicionalni mediji i dalje su ti koji značajno pridonose problemu ako ne rade svoj posao profesionalno – provjeravajući činjenice i objašnjavajući kontekst – već doslovno prenose objave s društvenih mreža.

Dezinformacije su postojale i prije društvenih mreža, ali nisu imale potencijal tako brze i široke distribucije kakvu su omogućile mrežne platforme. Ljudi su društvena bića, često vođena emocijama i potrebom da budu prihvaćena i voljena. Ustrojstvo društvenih mreža iskorištava te ljudske osobine. Brojni znanstvenici tvrde kako svaki lajk, komentar ili druga vrsta interakcije koju korisnici ostvare na društvenim mrežama aktivira centar u mozgu zaslužan za nagrađivanje (osjećaj zadovoljstva), što potiče daljnje dijeljenje sadržaja i interakcije. To je temelj poslovnog modela društvenih mreža – različitim funkcijama (npr. like) i faktorom iznenađenja (što se događalo dok me nije bilo) potiču sve veći angažman korisnika i zadržavaju njihovu pažnju, koju potom prodaju oglašivačima. Takav poslovni model daje prednost sadržajima koji ostvaruju veći angažman, što dezinformacije često čine.

Opširnije...

U medijima često vidimo vijesti iz kojih je jasno da su u digitalnom svijetu ili na internetu djeca, odnosno maloljetnici, vrlo ugroženi, ali i da stariji, prvenstveno roditelji, nisu sigurni kako i kada ih zaštititi.

Djeca vrlo rano ulaze u digitalni svijet, već u dobi od šest ili sedam godina. To okruženje im je prirodno još od samog rođenja, s tim da su uglavnom nesvjesna opasnosti koje ih tamo vrebaju. Nasuprot tome, osjećaj za zaštitu i opasnosti u fizičkom svijetu usađuje im se dosta rano: izbjegavanje oštrog, vrućeg, struje, vozila, visine i slično, i to je nešto što svi roditelji rade, što se podrazumijeva. Kod zaštite u digitalnom svijetu ta vrsta edukacije djece često izostaje jer ni sami roditelji nisu educirani – njihovi roditelji (bake i djedovi današnje djece) odrastali su u svijetu kada ova vrsta opasnosti nije postojala. U školama se također veoma malo govori o ovoj temi, što je veliki problem. Predmet Informatika u osnovnim školama temu zaštite pokriva vrlo površno, a ni kasnije se ne radi ništa značajno. Pitanje je zapravo je li Informatika uopće predmet na kojem bi se ova oblast trebala tretirati, o čemu bi se trebala povesti ozbiljna rasprava.

Opširnije...